šššÅ š š ššššššš šš šššššššš (šššš-šššš)
Godina dana je proÅ”la kako nas je napustio naÅ” veliki prijatelj i poÄasni Älan Hrvatskog centra UNIMA.
Prisjetimo se tog velikog Äovjekaā¦
JakÅ”a Fiamengo roÄen je u Komiži na otoku Visu 26. studenog 1946. godine. Diplomirao je na PedagoÅ”koj akademiji u Splitu. UreÄivao je Äasopis “Vidik” i istoimenu biblioteku, listove “Gdje” i “ViÅ”ko ric”.Bio je urednik i novinar u kulturnoj rubrici “Slobodne Dalmacije”.
Jedan je od najistaknutijih hrvatskih pjesnika, a prvu zbirku pjesama Pred obeÄanom zemljom objavio je 1966, dok je prvu samostalnu zbirku More koje jesi objavio dvije godine kasnije.Objavio je viÅ”e zbirki pjesama (posljednju, Cvrkut, 2014), a za pjesniÄki rad dobio je niz nagrada: 1999. godine odlikovan je Ordenom Danice hrvatske s likom Marka MaruliÄa, dobitnik je državne nagrade “Vladimir Nazor” za književnost (1998), Maslinovog vijenca na manifestaciji “Croatia rediviva” u Selcima na BraÄu (1993).
Njegovu poeziju bitno odreÄuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom okruženju, u kontaktu je s krajolikom u kojem je bitan motiv more.
MeÄu brojnim nagradama dobitnik je i Porina za životno djelo. Bio je nezaobilazna osoba dalmatinske Å”ansonjerske i klapske scene, posebno na festivalima u Splitu i OmiÅ”u, a dobitnik je pedesetak festivalskih nagrada.
ZnaÄajna je i Fiamengova kazaliÅ”nokritiÄarska djelatnost te rad na afirmaciji amaterskih kazaliÅ”nih družina, pogotovo s podruÄja Dalmacije.
šš§Äšš„š š¦šØš£
Tvoje su oÄi svijeÄa od voska,
Munja u noÄi, kiÅ”a dok roska,
Tvoje je lice Äisto i meko,
Å aljeÅ” mi ptice kad si daleko,
Ljubavi moja, anÄele moj,
Ljubavi moja, anÄele moj.
