Jasminka Mesarić i Đuro Roić dobitnici povelje “Zvonko Festini” za životno djelo
Na ovogodišnjem 23. lutkarskom proljeću u Gradskom muzeju Vukovar – ponedjeljak 19. ožujka 2018. u 20 sati dodjeliti će se povelje ovogodišnjim laureatima.
JASMINKA MESARIĆ, za životno djelo
za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva
Po formalnoj izobrazbi diplomirana organizatorica scenskih i kulturno-umjetničkih djelatnosti, gotovo cijeli radni vijek provela je u osječkim kazalištima -Hrvatskom narodnom kazalištu i Dječjem kazalištu „Branka Mihaljevića“ u Osijeku. Kao kazališna djelatnica producirala je brojne predstave koje su ovjenčane nagradama, a koje su gostovale u cijeloj Hrvatskoj i svijetu pronoseći glas i pozitivan imidž hrvatskog lutkarstva i kazališta za djecu i mlade, no isto tako donoseći dah međunarodnih uspjeha doma. Sudjelovala je u čitavom nizu aktivnosti vezanih uz kulturu grada Osijeka, uvijek je s ponosom isticala pripadnost svome gradu, radeći neumorno za njegov prosperitet i napredak, bez obzira da li kao ravnateljica Dječjeg kazališta, inicijatorica pokretanja studija glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, jedinog takvog studija u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe, članica i predsjednica organizacijskog odbora Osječkog ljeta kulture od njegovog osnutka….
Uvijek cijenjena kod svojih kolega, no isto tako uvijek angažirana za dobrobit zajednice,čemu u prilog govori da je već dva mandata predsjednica Hrvatskog centra UNIMA-e, te dugogodišnja članica upravnog odbora Hrvatskog centra ASSITEJ, Kazališnog epicentra, u nekoliko mandata članica upravnog odbora HDDU-a, ističući samo one najvažnije funkcije unutar krovnih strukovnih udruga.
ĐURO ROIĆ, za životno djelo
za doprinos glumačkoj umjetnosti hrvatskog lutkarstva
Kao glumac djelovao u Kazalištu lutaka Zadar i Zagrebačkom kazalištu lutaka, te surađivao sa mnogim kazalištima (HNK Split, Kerempuh, Gavella, Max teatar i Gala teatar). Surađivao s HRT-om, Novom TV, Dječjom knjigom i puno toga još…). Pisac poezije za djecu i odrasle te scenarija za TV emisije. Prevodio s engleskog i talijanskog animirane filmove i pisac je nekoliko lutkarskih tekstova i tekstova o lutkarstvu. Uz sve to, slika i crta, a osnivač je vrlo afirmiranog Lutajućeg kazališta. Izdvajamo njegov tekst.
„ Ne znam u kojoj je mjeri moje bavljenje raznolikim stvarima plod moje intelektualne znatiželje, a koliko potreba za opstankom, koliko neobuzdani poriv, a koliko prisila i nužnost. Umjetnost je ipak moja strast, a ako moram suziti na osnovno, onda je to kazalište. Lutkarstvo je jedan od meandara kojim sam kroz kazalište i kroz život prolazio, jedna dosuđena putanja, kasnije se pokazalo – glavna, u kojoj sam, priznajem, uživao. Poslovi koje sam radio omogućili su mi uvid u lutkarstvo i u kazalište. I koliko god da sam prije mislio kako sam pametan, sad vidim da sam pametniji. Što i nije bogzna što. Jer istinski pametan bavio bi se vanjskom trgovinom, politikom ili tako nečim nevažnim i dobro plaćenim, ali ne bih upoznao Zlatka Boureka, Georgija Para, Davora Mladinova, Nevenku Filipović, Joška Juvančića, Duju Novakovića, Julija Perlakija, Veljka Chytila, Vesnu Balabanić, Marinu Kostelac i Katarinu Pericu Kirin, Žarka Savića i Peru Juričića, Luka Paljetka i Mladena Tarbuka, glumce i režisere, glazbenike, skladatelje i fotografe, i snimatelje, pisce, slikare i kipare et cetera, et cetera… sjajne ljude iz kazališnih ureda, radionica i s pozornice, Popaja i Vinku, Ivicu, Grgu i Tamaru, uz najdublje isprike onima koje nisam spomenuo, puno se imena nakupi u nešto više od četrdeset godina, ljude koji su me bogatili i oplemenjivali. Na čemu sam im beskrajno zahvalan“.
