MREŽA LUTKARSKIH RADIONICA NA SVJETSKI DAN LUTKARSTVA
Već četvrtu godinu zaredom na Svjetski dan lutkarstva Hrvatski centar UNIMA organizirao je Mrežu lutkarskih radionica kojoj je cilj približiti i potaknuti zanimanje za lutkarstvom, kako onima najmlađima tako i onima nešto starijima…
Naši članovi te su radionice organizirali i održali u Osijeku, Čepinu, Belajskim Poljicama, Velikom Trgovišću, Zadru i Varaždinu.
Radionicu u Zadru u Osnovnoj školi Petra Preradovića vodila je Ana Cmrečnjak.
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„U petak, 21. ožujka 2025. godine, na Svjetski dan lutkarstva, u prvom razredu osnovne škole Petra Preradovića u Zadru, održana je radionica izrade lutaka ovogodišnje tematike – roboti, umjetna inteligencija i snovi lutke. Na radionici je sudjelovalo 22 učenika, učiteljica i studentica na praksi.
Nakon kratkog uvoda u kojem smo svi zajedno zaključili kako su roboti i umjetna inteligencija korisni, ali samo u ograničenoj mjeri, te kako lutke sigurno imaju svoje snove, učenicima sam približila pojam lutkarstva i pojasnila koje lutkarske tehnike postoje. Posebno sam istaknula štapne lutke jer smo se danas bavili izradom lutaka upravo te tehnike. Za demonstraciju sam uzela štapnu lutku iz svog kazališta te upoznala djecu od čega se ona sastoji. S obzirom na ograničeno vrijeme i velik broj sudionika, dio materijala sam pripremila ranije. Za izradu lutaka koristili smo kartonske čaše, kartonske slamke, papire u raznim bojama i sitnu dekoraciju. Svaki robot je bio poseban na svoj način, a količina veselja i igre s lutkama nakon izrade obogatila je našu radionicu i bila je prekrasan završetak divnog druženja.“
Radionicu u Osijeku u Dječjem vrtiću Sjenčica vodila je Areta Ćurković.
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„Radionicu za Svjetski dan lutkarstva održala sam 21.03.2025.g. u Dječjem vrtiću Sjenčica ,u ‘BIJELOJ ‘mješovitoj skupini .Djeca su me dočekala radosno i s puno interesa. U dogovoru sa tetom grupe pripremila sam materijala za nekih 20 tak djece ali kako je bio petak (kažu da je to i uobičajeno za kraj tjedna ,neki su išli na produženi vikend) u konačnici ih je taj dan bilo 15 u dobi od 4 do 7 god. Moram naglasiti iako mješovita grupa dobne razlike svi su odlično ispunili zadatak i aktivno su jednako sudjelovali kako u razgovoru ,tako i u izradi.
Radionicu sam započela predstavljanjem sebe i pojma kazališta ( razgovarali smo da li idu u kazalište, koliko ga vole i koje su predstave gledali) i kako taj dan slavimo Svjetski dan lutkarstva i kako je dan prije bio prvi dan proljeća, Svjetski dan sreće i kako nas ovih dana prati samo ljubav prema nečemu , tako i ljubav prema lutkarstvu i lutkama. Predstavila sam im našu ovogodišnju temu pričali smo o terminu ‘umjetna inteligencija’ , o robotici .Vrlo dobro poznaju tu terminologiju i odmah su pričali o svojim kućnim robotima koji čiste po kući . Imaju i svoja imena ,npr. ‘Pero’ je bilo najupečatljivije 😊.
Nakon zanimljivih razgovora, upoznavanja ,krenuli smo u izradu štapne lutke o kojima sam im pričala i pokazala svoj primjer štapne lutke koju sam izradila pod nazivom Ljubica 5 (kako smo mi zadržali njihove radove zbog izložbe na ovogodišnjem SLUK u ,poklonila sam im svoju lutku za sobu dok se njihove ne vrate jer prvo što su pitali oduševljeni kad su ih napravili da li ih mogu nositi kući) sa materijalima koje sam im pripremila za izradu .Donijela sam im različito izrezane glave ,tijela ruke i noge robota a njihov zadatak je bio što kreativnije ,drugačije složiti svog robota, izreckati ga još ako je potrebno, obojati ga i ukrasiti sa raznim ukrasima da budu što više njihov i unikatan. Takvi su zaista i bili .Uz dvije tete i mene( najčešće smo ih samo poticali da bolje oboje svog robota ,dovrše ga, ukrase ) pomogli smo im samo zalijepiti štapiće .Sve su uspjeli u terminu radionice i predivno napravili svako svog robotića. Bili su presretni.Na svakoj štapnoj lutkici smo iza napisali ime ,prezime ,dob djeteta i svatko od njih je sam imenovao svog ROBOTA . Po završetku smo pospremali zajedno stolove i prostor( vrijedni kao male pčelice 😉 ) a na samom kraju igrali se sa svojim lutkicama i animirali ih na ‘paravanu ‘za kazališnu igru. Aktivno, maštovito i glasno su stvorili svoju priču ,svoje dijaloge, otpjevali su dvije pjesmice i baš smo se lijepo zabavili na Svjetski dan lutkarstva 😊“
Radionicu u Čepinu u Centru za kulturu Čepin vodio je Gordan Marijanović.
Pročitajte njegov osvrt na radionicu:
„Dana 20. ožujka 2025. u prostorima Centra za kulturu Čepin održana je radionica “Roboti, AI i san o lutkama” polaznicima Dječjeg vrtića “Zvončić” iz Čepina u organizaciji Hrvatskog centra UNIMA.
Na samom početku radionice s djecom sam razgovarao o njihovom doživljaju kazališta, o predstavama koje su pogledali te smo samim time došli i do lutkarstva.
Lutke su u njima budile asocijacije na njihove najdraže crtane filmove, video igre, na svijet fantazije i mašte u kojoj ništa nije nemoguće.
Izmišljeni likovi koji mogu što god požele bili su junaci njihovih priča te nam je to poslužilo kao savršena poveznica sa temom radionice – robotima.
Razgovarali smo o tome kako roboti mogu izgledati, za što mogu služiti, hoće li letjeti, hodati ili roniti te time pobuđivali maštu i kreativnost djece.
Napokon smo bili spremni da krenemo s praktičnim radom te je tako svatko od njih imao priliku izraditi svoju lutku – robota.
Uz pomoć neoblikovanih materijala poput vune, špage, perlica, drvenih štapića itd. djeca su s preciznošću kreirala svoje zamisli i stvarala zanimljive, neočekivane i inspirirajuće radove.
Pri izražavanju bazirali smo se na korištenje recikliranih materijala poput starih plakata za predstave koji su poslužili kao savršena osnova za bojanje, slaganje i oživljavanje svoje lutke.
Djeca su pri tome, djeleći ideje s drugima, razvijala svoje socijalne i komunikacijske vještine.
Kada su radovi bili gotovi, svaki polaznik morao je pred grupom prezentirati svog robota i reći nam neke opće informacije o njemu (npr. kako se zove, što radi, kako se glasa, što voli jesti itd.).
Time su djeca imala priliku izraziti svoje misli i osjećaje te poraditi na vještini scenskog nastupa.
Osim dobre zabave, ova radionica ponudila je polaznicima nova znanja i vještine koja su vidljiva kroz mnoštvo maštovitih, inspirativnih, duhovitih i zavodljivih radova.
Njihov san o lutkama zadivio je i nas odrasle i pobudio u nama novu vjeru u kazalište i lutkarstvo.“
Drugu radionicu u Čepinu u Centru za kulturu Čepin vodio je Grgur Grgić
Pročitajte njegov osvrt na radionicu:
„Radionica s vrtićkom djecom bila je izuzetno kreativna i zabavna. Djeca su izrađivala lutke-robote koristeći razne materijale poput kartona, tkanina, gumbića i drugih recikliranih predmeta. Kroz ovaj proces, mališani su imali priliku izraziti svoju kreativnost i razvijati fine motoričke vještine. Nakon što su završili svoje lutke, svako dijete je imalo priliku prezentirati svog robota pred grupom. U prezentaciji su opisivali karakteristike svojih lutaka – od imena, što vole jesti, kako se glase, do toga kako provode svoje dane. Bilo je divno vidjeti kako su djeca razvila svoje ideje i uživala u stvaranju jedinstvenih likova, svaki sa svojim osobinama i pričama.“
Radionicu u Varaždinu u Dječjem vrtiću Varaždin (Dravska) vodila je Hana Kunić
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„Radionica se održala u Dječjem vrtiću Varaždin (Dravska), a polaznici su bili polaznici predškolske grupe od devetero djece.
Izrađivali smo robote od papirnatih materijala – čaša, slamki i kolaž papira. Svako je dijete odabralo boju glave, vrata, ruku i nogu svog robota koje smo izradili od kolaž papira, dok je čaša postala njegovo tijelo. Slamke smo “ubacili” u glavu i one su našim robotima služile kao antene (ili, kako je jedna djevojčica rekla, “tene”), a na njihov smo rub zalijepili šarene pompon vunice, kako bi antene bolje primale i odašiljale signale. Kada smo glavu, vrat, ruke i noge zalijepili za čašu, svako je dijete dobilo konstrukciju svog robota, kojeg je zatim trebalo učiniti specifičnim i “baš njihovim”. Zato smo se bavili njegovim licem i tijelom koje smo ukrašavali koristeći flomastere i samoljepljive dekorativne naljepnice. Djeca su birala kakvog će raspoloženja i karaktera biti njihov robot, a onda mu i osmislili ime. Tako je jedan robot postao Ljutko, a robotica Suncokretica je, pogađate, žute boje.
U zadnjem smo dijelu radionice isprobavali na koje se sve načine naši roboti mogu kretati, a budući da su noge ličile na federe, razni skokovi bili su najdraže animacijsko rješenje. Djeca su robotima samoinicijativno i dodijelila glas, naravno, onaj robotski. Konverzacijom robota završili smo radionicu – konverzacijom koja, da bi postojala, i dalje treba ljudski glas, kao što ga i konverzacije svih lutaka trebaju.“
Radionicu u Osijeku u Dječjem vrtiću Lane vodila je Ivana Vukićević.
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„U Dječjem vrtiću Lane radionicu smo započeli pitanjem znaju li po čemu je današnji dan poseban i – znali su! Nekoliko dana ranije na vrtić smo postavili plakat o Svjetskom danu lutkarstva tako da su dječica već bila informirana i prepuna ideja i priča o lutkama. Nastavili smo razgovarati i “razlici” između glumca/glumice i lutkara/lutkarice i o tome kakve sve vrste lutaka postoje. Budući da su polaznici vrtića naši česti gosti u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, vrlo su dobro znali vrste lutaka i mogli su nabrojati mnoge predstave u kojima su vidjeli različite lutke (tehnike).
Na našoj maloj radionici odabrali smo izradu štapnih lutaka. Inspirirani ovogodišnjom temom, odlučili smo se za izradu robota.
Nakon što su djeca nacrtala i izrezala željeni oblik tijela, na to smo dodavali ruke i noge (ako bi ih djeca uopće zamislila kao dio njihovog robota) ili antene. Vrlo svjesni da je svaki robot zapravo – računalo, djeca su tako maštala vrlo kreativno i nisu podrazumijevala noge i oči kao sastavni dio, već su se usudili maštati van tih okvira. Sama tijela robota ukrašavali smo raznim materijalima, papirićima, žičicama, dijelovima spužvica i stakalaca, slovima tipkovnice s računala te raznim sličicama. Po završetku izrade, djeca su imala zadatak osmisliti glas za svoju lutku te smo se u prostoru čak uspjeli poigrati s tim novonastalim likovima kao da su iza pravog paravana. Na kraju smo još jednom ponovili tko su lutkari i lutkarice, nabrojali tehnike i predstavili si robote međusobno. Djeca s radošću očekuju vidjeti svoje radove na SLUK-u, a nakon toga se i vesele odnijeti ih kući gdje već imaju isplanirano , kako kažu “putovanje robota u svemir”.
Zahvaljujemo se Dječjem vrtiću Lane i njegovim zaposlenicama na susretljivosti i pomoći!“
Radionicu u Velikom Trgovišću u dječjem vrtiću “Rožica” vodila je Matilda Fatur.
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„U dječjem vrtiću “Rožica” održala sam lutkarsku radionicu za djecu u dobi od 6 godina, inspiriranu ovogodišnjom temom Svjetskog dana lutkarstva – roboti i umjetna inteligencija. Cilj radionice bio je potaknuti dječju kreativnost i maštovitost kroz izradu vlastitih malih robota tj. lutaka koje su mogli ponijeti kući.
Koristili smo materijale koje svako dijete lako može pronaći kod kuće – tube od toaletnog papira i aluminijsku foliju. Uz to, donijela sam kolaž papir, oči za robote i male žičice koje smo oblikovali u ruke. Djeca su bila iznimno kreativna i s velikim veseljem su izrađivala svoje robote. Svaki robot bio je poseban – neki su imali više očiju, ruku, nogu, antena, a svatko je dodao svoj osobni pečat.
Osim praktičnog rada, razgovarali smo o lutkama i robotima – što su, kako se razlikuju i jesu li djeca gledala neke lutkarske predstave. Iako su neki imali malo iskustva s lutkarstvom, radionica ih je toliko oduševila da su izrazili želju za odlaskom na lutkarske predstave.
Za kraj, napravili smo kratku animaciju robota – svako dijete predstavilo je svog robota, dalo mu ime i smislilo što on voli raditi. S ponosom na svoje jedinstvene robote i zadovoljni kreativnim radom, završili smo radionicu u veselom raspoloženju.“
Radionicu u Belajskim Poljicama u Dječjem vrtiću Potočić vodila je Mirna Ostrošić Galinović.
Pročitajte njezin osvrt na radionicu:
„Svjetski dan lutkarstva obilježila sam vodeći lutkarsku radionicu izrade i animacije stolnih improviziranih lutaka na temu robota s prekrasnom skupinom djece u područnom odjelu Barilović, Dječjeg vrtića Potočić Belajske Poljice. To je vrtić u novoj zgradi i ja sam im došla kao prvi službeni gost. Djece je bilo 11, svi maštoviti i raspoloženi za igru i kreativnost. Njihove odgajateljica i ravnateljica pripremile su materijale o kojima smo razgovarale prije radionice, a i ja sam donijela potreban pribor i materijale.
Prvo sam se predstavila djeci i razgovarali smo o lutkarstvu, lutkarima i predstavama koje su gledali. Upoznala sam ih s time što zapravo lutkarstvo je, što rade lutkari, kakve sve vrste lutaka postoje i onda sam ih upoznala s mojim vlastitim prstnim i ručnim lutkama (ginjol i zijevalica) koje sam animirala za njih. Isprobali su animirati te lutke i sami, a onda smo krenuli u izradu njihovih stolnih lutaka na temu robota. Lutke smo radili od raznih kutija i kutijica, bočica, čepova od boca, tkanine, papira, žičica, štapića, poklopaca, posudica, tkanina, svega onoga što smo našli kod kuće i htjeli baciti u smeće. Tako smo bili vrlo kreativni te također poticali reciklažu i ponovnu upotrebu predmeta oko nas. Nastali su prekrasni roboti raznih imena s različitih planeta i iz raznih svjetova sa svakakvim moćima i sposobnostima. Na kraju je svatko predstavio svoju lutku i dao joj život – animirao ju. Zabavila sam se i uživala s kreativnom i veselom malom i velikom ekipom te u vedrom tonu proslavila Svjetski dan lutkarstva.“
