Nova premijera Zagrebačkog kazališta lutaka 𝐌𝐄𝐃𝐎 Đ𝐔𝐑𝐎 𝐔 𝐕𝐑𝐓𝐈Ć𝐔

Premijera će se održati u petak 3. listopada 2020. u 19 sati

U prvoj pustolovini Đuro je naučio da se zubara ne treba bojati, a sada ga susrećemo jednoga jutra u njegovom Zelenom vrtiću gdje se Đuro najradije igra svojom omiljenom igračkom, robotom Robijem. Đurina najdraža teta tada najavi dolazak novog medvjedića u vrtić. To je panda po imenu Pong. On izgleda malo drukčije, malen je, ne snalazi se najbolje i treba mu prijatelj. Ali Đuro se ne želi igrati s Pongom niti mu posuditi Robija. Kao i svako dijete, Đuro nije zločest, nego samo treba naučiti dijeliti i prihvaćati različite od sebe.

„Vjerujem da nema djeteta koje makar jednom nije odbilo posuditi svoju igračku i ponašalo se kao škrtica. U najranijoj dobi nije neobična posesivnost ili mala ljubomora. Takve situacije svakodnevica su svakog vrtića ili igrališta, a rješavaju se uz malo strpljenja i dobre volje“, piše autorica teksta Ana Tonković Dolenčić.

„Razdragala nas je reakcija djece na prvu predstavu o Medi Đuri pa smo se s veseljem odlučili smisliti nastavak njegovih pustolovina. Djeca su se očito lako poistovjetila s medvjedićem koji mora svladati iste zapreke kao oni. Strah od zubara, nespremnost na dijeljenje… sve su to velike teme za male gledatelje, a mi im nastojimo pokazati kako će iz takvih mini-kriza izaći kao pobjednici, odnosno kao zrelija i sretnija djeca“, kaže redateljica Petra Mrduljaš.

Predstava je namijenjena najmlađoj publici, a gledatelji će uz kupljenu ulaznicu na dar dobiti i slikovnicu Medo Đuro u vrtiću Ane Tonković Dolenčić s ilustracijama Nede Vuković, kako bi kod kuće s roditeljima opet mogli uživati u pustolovinama narančastog medvjedića.

Marta Bolfan Ugljen i dalje oživljava Medu Đuru dok tetu Renatu glumi Matilda Sorić, a Adam Skendžić Krticu, šumsku škrticu i pandu Ponga. Kreatorica lutaka i kostima je Neda Vuković, a scenografkinja Ana Sekulić. Skladatelj je Nenad Brkić, koreografkinja Ilona Cvitić Kanceljak, a kreator rasvjete je Vilim Sever.

*Autorica fotografija je Ines Novković